Autori istraživanja, psiholozi s Berkleya Paul Piff i Dacher Keltner u jednom su od testova posmatrali vozače na prometnoj cesti i primijetili da će se oni koji voze luksuznije automobile češće ubacivati ispred automobila u koloni od onih s manje skupim automobilima. Iste rezultate dobili su i za vozačiceNedavno istraživanje potvrdilo je da bogatiji ljudi imaju manje suosjećanja od siromašnih, prenosi Bloomberg.
Autori istraživanja, psiholozi s Berkleya Paul Piff i Dacher Keltner u jednom su od testova posmatrali vozače na prometnoj cesti i primijetili da će se oni koji voze luksuznije automobile češće ubacivati ispred automobila u koloni od onih s manje skupim automobilima. Iste rezultate dobili su i za vozačice.
Fokusirani na sebe
Također, vozači i vozačice luksuznih automobila malo će kad propustiti pješaka na pješačkom prijelazu, a većina, naročito muških vozača, ubrzat će kad vidi pješački prijelaz.
"Ne radi se o tome da su bogati suštinski loši, ali kako napredujete u društvu, postajete više fokusirani na sebe. To možete promijeniti tako da višu klasu podsjećate na potrebe drugih. To ne mora nužno biti njihov nagon, ali samo tjeranje na određeno ponašanje dovoljno je da potakne određeni altruizam", rekao je Piff.
Meredith McGinley kritizirala je ovo istraživanje uz tvrdnju da skuplji automobili ne znače da je vozač bogat.
Pohlepa u porastu
Međutim, Erika Gordona sa University of Michigan rezultati nisu posebno iznenadili. On tvrdi da je pohlepa posljednjih 20 godina u porastu. "Bogatstvo i moć koja dolazi s višim socioekonomskih statusom u pravilu omogućava ignoriranje drugih i tjera na razmišljanje da pravila koja vrijede za druge ne vrijede i za vas", rekao je Gordon. On je također bio kritičan prema istraživanju, ali tvrdi da ovo istraživanje nije bilo usmjereno na "stvarno bogate" već prije na tzv. "nove bogataše" koji se vole razmetati svojim bogatstvom.
Slično istraživanje prije godinu dana provela je i psihologinja Jennifer Stellar. U istraživanju je učestvovalo više od 300 volontera iz različitih ekonomskih i etničkih skupina, a naučnici su ocjenjivali njihove reakcije na stresne situacije dizajnirane da izazovu emocionalni podražaj. Rezultati su pokazali kako pripadnici više srednje i više klase manje prepoznaju, a time i manje pomažu osobama koje su u nevolji.
To ukazuje na činjenicu da je društveno-ekonomski status u korelaciji s koncentracijom empatije i suosjećanja kod ljudi koji su se našli oči u oči s emocionalno nabijenom situacijom.
Ovisni o okolini
Isto je istraživanje pokazalo da studenti koji su kao predmet izabrali ekonomiju puno češće pohlepu opisuju kao dobru, a Piff tvrdi da bi etiku ubuduće valjalo spojiti s ekonomijom. Nadalje, 195 odraslih ljudi pozvano je da odigra igru u kojoj kompjuter "baca kocke", a nagrada je bila 50 dolara. Program je bio tako namješten da svim takmičarima daje isti zbir, a onaj tko je prijavio zbroj veći od 12 - lagao je. Oni iz bogatijih skupina bili su skloniji laganju, što je zanimljivo jer 50 dolara uistinu nije velik iznos. Postavlja se pitanje zašto tih 50 dolara nije važnije siromašnima.
Objašnjenje je jednostavno, tvrdi Piff. Siromašni kandidati manje su skloni varanju jer moraju ovisiti o okolini da bi preživjeli pa se samim tim i ponašaju u skladu sa standardima te okoline. S druge strane, bogatiji su skloniji biti fokusirani na sebe same, osjećaju se privilegiranima u odnosu na druge i češće se upuštaju u uzorke ponašanja karakteristične za one koji rade samo za vlastitu dobit.